Alpinizam

Alpinistički odsek
"Dr Rastko Stojanović"
Planinarski savez Beograda

Zmaja od Noćaja 9/IV
e-mail: aob@aob.org.rs

Izveštaji: 2008



24.10.-02.11.2008. Bamos a la playa...Brrrr (Pirineji (Pico de Alba), Francuska – Gorge la Jonte,Gorge du Tarn)

Učesnici: Sana Zulic

Ispenjani smerovi: Pico De Alba 3118m - Cresta de los Quince Gendarmes, D/D+,IV+, visina 500m, duzina 1000m, Gorge la Jonte – Biotone 6a+ 100m + Vasa A1 20m, Elephanti 5c 70m, Arete Oueste 6a 130m, i jos neki razni malo kraci, malo na top...

Nakon raznoraznih peripetija sa vizom, kupovinom/zamenom karata, na put krećem 24.oktobra. Mala stanka u Ljubljani, pa noćna vožnja do Milana, jutarnje snalazanje sa sitnim prtljagom do aerodroma, i dolazak do Tuluza, nešto nakon podneva. Malo gušterisanje na glavnom trgu, dok nije pristigao ostatak ekipe Mountain Academy, pa opet vožnja do poznatog španskog sela Benasque, u podnožju centralnih Pirineja, koje će nam biti baza sledećih par dana.

Sagledavanje vremenske prognoze i mala izmena planova jer nam predstoje svega 2 lepa dana u planini, nakon čega dolazi veoma hladan front sa severa. Odlučeno je da naša grupica od 15ak ljudi, krene ka Piku de Albo, preko zapadnog grebena 15 Žendarma. Svoje poznavanje španskog sam htela ipak ostavim za drugi put, i zamolila nekog lokalca da mi prevede opis. Ipak sa njegovim engleskim, i mojim španskim lepo smo se razumeli.

Smer koja me očekuje je veoma dugačka, sa veoma izazovnim detaljima – greben često u skokovima, penjanje, otpenjavavanje, poneki abzel, oštar i neretko horizontalan, penjanje ne bi trebalo da prelazi IV+(u vodiču naznačeno – nije lako ;)?... pristup strm(tome u momentu nisam pridavala značaj, dok sjutra umalo nisam ispustila dušu na istom). Planiramo i bivak na najvišoj Žendermi, pa već polako sabiram težinu svog ranca... Naravno, ta noć je bila komatozna nakon putešestvija u poslednjih xy sati... Nakon doručka i poslednjih priprema za uspon, krećemo kolima par kilometara ka Banos de Benasque ~ 1600 mnv, odakle počinje uspon.

Tu mi je veoma brzo bilo jasna reč strm, pa sam odložila štapove i polako uzbrdo sledećih 400-500 m, dok nismo došli do prijatnijeg predela uz jezera Alba(sistem od 3 glečerska jezera na različitim terasama, divan pejzaž...). Odatle ujedno i vidim prvi put greben, i razmišljam kako je ovaj pristup ipak možda opravdan... Međutim do početka smera ostaje visinski još 500 metara da se savlada, po siparu koji je pokriven svežim snegom... (mislim se u sebi, ma ne bude li ovaj smer valjao...). Nešto nakon 4 sata stižemo na prevoj, i uz toplo popodnevno sunce započinjemo penjanje.

Penjem u navezi sa Korneom, redak primerak učesnika programa koji nije iz „alpskih“ zemalja, pa sa njim nalazim lakšu žicu za komunikaciju... Greben ima pružanje I-Z, pa tako da u momentima kad smo na južnoj strani uživamo u blagodetima sunca i suve stene, međutim kako zađemo na severnu stranu, moje cipele reaguju na mokar sneg, koga kako napredujemo, ima sve više... Ipak, nemam često priliku da penjem takav greben, i po danu kakav smo imali, sunčan, bez vetra, bez oblačka, ubrzo i sa bojama zalazećeg sunca, nisam više razmišljala o mokrim nogama, nego sam se prepustila uživanju penjanju u fantastičnom žutom granitu!

Bivakovali smo na drugoj žendermi grebena(3054 nmv), pa u zavisnosti kakvo je ko našao mesto, neko je spavao ukopčan u više osiguranja, a neko se baškario u delu grebena sa 3 zvezdice... Ja sam se uštekala u neki kanalić, i nije bilo loše(sem jednog kamena koga sam psovala ujutru). Noć bez vetra, prepuna zvezda, samo se povremeno čuju šuškanje vreća ljudi koji se vrpolje... Ujutru je ipak nešto hladnije, kažu minus 4-5, ali sa svim perjem oko mene, nekako to ni ne osećam baš ;).

Izlazak sunca, topljenje snega i kuvanje čaja, klopica i nastavak penjanja. Penjanje se u ovom delu odvijalo na severnoj strani grebena, i obzirom da je već kraj oktobra, malo po malo smo nailazili na deonici gde bi cepin i dereze bile i više nego dobrodošle. Kako ih mi nismo nosili na uspon, tu smo bili i više nego pažljivi... Na vrh izlazimo oko 13h, kako kažu pravo vreme za sijestu! Nakon opet klope, slikanja krećemo surovom stazom nazad, za koju sam odbrojavala kad će se završiti, i kad će mi se u vidokrugu pojaviti beli kombi! Znači penjanje ekstra, ali pristup...ijao....

Elem u toku silaska, vreme se vidno kvari(izgleda da oni umesto vremenske prognoze imaju vremensku tačnozu (aut.pr.Fića), i umesto odlaska u katalonske predpirineje i poznatu Vilanova de Meju(posetili je Nina,Siške i ja prošle jeseni, samo nikako da neko napiše izveštaj...), ostajemo i tu noć u Benasketu, i uživamo u blagodetima civilizacije! Sutra, pored kiše počinje i sneg, pa veoma brzo napuštamo planinsku regiju, i krećemo malo južnije u Španiju. Ipak, kako ubrzo saznajemo prognozu za taj deo u sledećih par dana, okrećemo kola i idemo ka Millau, gradić u južnoj Francuskoj gde je jedino „dobra“ prognoza... Ceo dan u kolima, a kiša i sneg se smenjuju, čak i u van Pirineja.

Sledećih par dana provodimo nedaleko od penjališta La Jonte i Du Tarn, gde se nalaze mulitipitch sportski smerovi, pa i pored ladnoće (čak i snega opet) ipak uspevamo da penjemo veoma lepe smerove, od kojih neki i nisu boltovani što bi se reklo sportski, nego više onako – heheehe .... retko, pa sam imala priliku i da letim malo, al ajd, sve je to deo priprema za one naše „boltovane“ smerove... Važno da sam ja uživala!

U subotu 1.novembra, ranom zorom moje putešestvije ponovo počinju, i u nedelju popodne stižem u divni sunčani Beograd...

U Beogradu, dana 04.11.2008,
Sanita Bananita

 

8-9.11.2008. Gornjak

Učesnici: Marija, Fića, Siniša i Sana

U subotu, vetar duvao za medalju, hladno za popizdit', i Marijin rođendanski poklon konačno dolazi na red - greben Ladne Vode II/III 150m.
U abzelu kroz Kudelinovu, Siniša oprema abzajl mesto po PSu(na naš nagovor :)... Tako da od sad može da se silazi i sa užetom od 50 m (2 x 25m).
Zatim Fića i Siške odlaze da (polu)opreme Rastkovu, a Marija i ja penjemo Kudelinovu, ali do pola, kako bi kasnije penjale po pločama levo od Kudelinove, od kojih je jedna i opremljene sledeći vikend (Diskoteka VI,60m).
(Polu)Opremljena je i Sašina...
Verujem da će opremači date preciznije podatke šta su tačno radili...
Bilo je MNOGO hladno!
U nedelju, Fića i Marija penju Miličin greben valjda IV,100 m (ispravite...), a pošto Siniša nije bio zadovoljan drugim cugom 29 alpinista, idemo tamo da malo promenimo :).
A da, par dana pre toga, smo poluopremili prvi cug i drugi cug, ali da, pošto nas je hvatao mrak, onda smo ubrzali taj drugi cug...
Ispravili smo i to, popeli, sišli i naravno, zaledili...
Kod kola smo sreli Aleksu i Bokija sa tečajcima (e da, to mi je bio super trip tog dana - na sportskim smerovima je bilo 10ak ljudi, Marija i Fića u grebenu pored, a ja se u jednom momentu se okrećem ka grebenu sa druge strane Mlave i vidim penjače?!
I to 5-6...i još ne znam ko su ;)...
jel to znak da će nas ove godine biti više od 29?
Dobro, posle sam skontala ko su, ali baš je bilo dosta ljudi na penjanju, to je poenta...
A ipak je bilo mnogo hladno!
I sve vreme smo se nadali banjanju, kad onaj mangup zavrnuo ventil... ko hoće da doda koju reč o bazenu, slobodno, ja se previše raspisala!

Sana

 

10-12.10.2008. - Borski stol

Učesnici: Janko Petrović, Nikola Kljukovnica, Siniša Vujić, Sana Zulić

Ispenjani smerovi:
Direktna Borska Jaruga II/III,
Borkova V-,
Y jaruga IV+/III,
Jankov smer V/IV (70m, dužina 100m),
MW V+ (100m), Lovačka jaruga I/II, JNA V A0

Eto, Janko ne samo što je ispunio uslov za zavšetak tečaja, nego je dobio i nešto trajnije, smer...

Stigli u petak noć. U subotu Nikola i Janko kreću u Direktnu Jarugu, a malo kasnije Siniša i ja u Borkovu. Nakon nekog vremena se nalazimo na vrhu i spuštamo niz Peđin žljeb. Nakon toga idemo malo zapadnije u stenu(još levo od Prvomajske), tamo Nikola i ja penjemo Y jarugu (Nikola vodi interesantan cug sa prečkom ispod previsa, ja posle ko po jajima preko nekog šodera, da bi imali lep izlazni i osunčani žljeb do kraja stene!...), a Janko i Siniša penju Jankov smer, koji ide preko ploča između Lovačke i Direktne jaruge. Svi zajedno otpenjavamo niz Lovačku jarugu. I fiju ka domu.

Sutra Nikola i Janko penju JNA(Nikolin doživljaj možete pročitati u nastavku...), a Siniša i ja idemo u pravcu smera MW koji mi se mota u glavi već duže vreme. Pretprošle zime smo ga prvi put snimili kad smo bili na dry-u, među još gomilom smerova u tom delu stene za koje nismo znali da postoji, zatim prošlog proleća sam čak pokušala da uđem u njega sa Stevom i Gogom, ali splet okolnosti nas je naterao na povlačenje, da bi se sad, posle baš dugo vremena ponovo našla tu. Naravno, u međuvremenu sam skontala da je smer popet(klinovi su vidni na početku cuga), pa da ima i ime, ali kako je problem nedostatka literature i dalje aktuelan, to sam uspela da saznam samo preko verbalnih, a ne literarnih kanala... Siniša vodi prvi cug, ja drugi. Smer počinje upadljivom ljuskom(V+, 3k), preko police dalju u sistem žljebova(V-, IV+) do police ispod kamina (dovde, 30 m). Ulazi u kamin sa zaglavljenim kamenom (V, 15 m), do ispod sledećeg kamina (5m). Ovde osiguravalište – preporučljivi veliki zagalvci ili veliki frendovi. Drugi cug (50m) prati sistem kamina razdvojenih policama(3 kamina - IV+, 15m, III , 8m, IV+, 8m). U drugom cugu je moguće i izbegavati logičnu liniju (kamine) bežanjem na ploče levo ili desno. Sišli silaznom jarugom.
Napomene – prvi cug treba penjati pažljivo jer je bogat nestabilnim blokovima što ga čini dodatno težim; nakon prva tri klina na samom ulazu, više nigde nema opreme u steni. Za sad, najduži smer koji sam penjala na Stolu, nudi interesantno penjanje po svima aspektima... Ako nekad postane popularan (bezobzira što je pristup „malo“ duži u odnosu na severnu stenu), verujem da će biti dosta čistiji, i da će mamiti naveze...

I da, bili u kontaktu putem radio stanice sa navezom Nikola-Janko. Zatim, ubrzano ka domu, gde nekoliko desetina-stotina malih izviđača uživa u izviđačkom poretku, a prave i neki roštilj... Pa su nas zvali u goste, divni ljudi...Posle, Beograd.

By Nikola Kljukovnica:
Janko i ja prvi dan peli "Borska direktna jaruga", posle smo se zamenili i peli ono vec poznato.
Drugi dan smo peli JNA, evo mojih utisaka odatle:
prvih par metara ne vidim nikakva medjuosiguranja. Mozda ih nema ili je neki klin zarastao u travu. Posle prvog klina, traverze nadesno i jos nekoliko metara uvis preko trave dolazim do prvog standa. Dosta je tesno za mimoilazenje, pa po Sinisinom (Sishke) predlogu preskacem ovaj stand i nastavljam dalje. Na ovom standu desno stoji neki stari zardjali klin i odmah pored njega neki noviji plavi L klin koji deluje cvrsto, ali kao da je napravljen od 3mm debelog lima nekog starog Volvoa. Trazim neke velike hvatove tu iznad kojih, naravno, nema i u tu u detalju poluslucajno zgazim desnom nogom na tog lepog plavog klinonju (A0). U nastavku je duza vertikalna pukotina gde glavim razne delove tela koji mogu da stanu i posto sam prilicno spor u nekom trenutku se namerno hvatam za komplet zakacen za bolt, i kacim ga u pojas se odmorim. Vidim da od mojeg preteranog razmisljanja i trazenja najboljih resenja nema vajde jer gubim snagu stojeci/viseci u cudnim polozajima i umaram ruke. Posle verovatno vise od 10 minuta odmaranja ruku nastavljam dalje i kombinovanjem tehnike i grube sile dokopavam se spasonosne police obasjane suncem. Ponovo onaj osecaj "Ah, kako je svet lep kad se vise ne borim za zivot" :) Janko je bio dosta brzi. Nije mu se bas dopala traverza na pocetku i ideja da potencijalno izigrava klatno. I on se u nekom trenutku hvata za komplet (A0) i kaci na medjuosiguranje radi odmaranja. Preostala polovina cuga do vrha je bila uzivanje ako se izuzme da su mi desna podlaktica i saka ostale utrnule od glavljenja u pukotinu pa sam imao malo problema sa preciznim radnjama tipa kopcanje uzeta u komplet. Sigurno bih vise uzivao da sam smer peo kao drugi, ali i nedostatak tog luksuza je deo "odrastanja".
Kazu V/VI- . Obojica dodasmo za ovaj put i A0, i dilemu koji li je to detalj tezi (VI-) od ostatka smera?

U Beogradu, 2-3 meseca kasnije, Sana Zulić

 

27-28.12.2008. - Kosmolac u srcu, Trem

Učesnici: Cobe, Nindza, Nesa vojak i Raca

Ispenjani smerovi: „Nova“ smer u SI steni Trema od podrucja sela Kosmolac

Dodjosmo kasno, udjosmo kasno, izadjosmo kasno i vratismo se rano za Bg....

Krenusmo oko 05 (ili skoro..), stigosmo do pred Kosmolac oko 9 h, malo gurajuci a malo na zalet, ostavismo auto malo pred selom jer nam se cinilo da je odatle izohipsom bolji pristup steni (koji zajeb..), tumarali po sumi i makiji i konacno sisli sa brda u podnozje SI stene Trema.
Od datle (dobra pojata i mesto za satore, ker i tekuca voda), gore kroz sumu jos nekih sat vremena, i u navezama: Nesa i Raca / Cobe i Nindza, penjali preko brda i dolina, zljebova, kuloara, ploca sve do grebena gde smo tresnuli ku.... u ledinu, abzajovali sa druge strane u zljeb kojim smo izasli na vrh (oko cug, cug ipo levo od vrha), po mraku. Malo se divili sami sebi, a onda sisli peske niz zljeb nekih 100 m i sa 7 (sedam), 60 metarskih abzajla u podnozje stene. Cobe kaze da se mnogo umorio (nije ni cudo za te godine), i da ce morati malo da odspava u kolima, samo nesto da pregrize. Sisli do sela (jos sat i nesto..), i trazili ko lude naste auto koji smo ostavili „negde tu“ na putu. Konacno zajednickim snagama mestana i nasom urodjenom inteligencijom nasli auto oko 24 h, i zaaa Beoograd... Nista nismo slikali jer od nas 4. niko nije poneo aparat (mislili smo da ce odaj drugi sigurno nesto poneti).

Raca

 

Tadeuša košćuška 70, 11000 Beograd , aob@aob.org.rs

© 2012 Alpinistički odsek Beograda